Najznačajnije meteorološke pojave opasne za zrakoplovstvo

Jak prizemni vjetar naročito je opasan prilikom slijetanja ako se radi o tzv. bočnom vjetru – vjetru okomitom na smjer zrakoplova. U tim je situacijama jako teško ispraviti zrakoplov prilikom slijetanja na uzletno-sletnu stazu pa su piloti tada često primorani ponoviti pokušaj slijetanja.

Ako je vjetar toliko jak da stvara i jaku turbulenciju, stvara se dodatan problem pri čemu je poprilično teško stabilizirati zrakoplov za sigurno slijetanje. To se  ponekad događa na zračnim lukama Dubrovnik i Rijeka prilikom puhanja bure. Zbog toga meteorolozi posebnu pažnju posvećuju takvim situacijama, prognoziraju ih i prosljeđuju korisnicima.

Jak vjetar javlja se i na velikim visinama i povezan je s mlaznim strujama. Ovisno o položaju i smjeru mlazne struje, taj jaki vjetar može stvarati probleme ako je čeoni jer usporava zrakoplov. Međutim, može biti i koristan ako se leti niz vjetar u mlaznoj struji jer onda zrakoplov ubrzava.

Moderne zrakoplovne kompanije prilikom izračuna rute za let jako uzimaju u obzir prognozu vjetra jer takav pristup može znatno smanjiti duljinu leta i troškove. Tako je 12. veljače 2020. zrakoplov British Airwaysa postavio rekord za najbrži let od New Yorka do Londona za zrakoplove koji lete ispod brzine zvuka. Boeing 747 postigao je brzinu od 1327 km/h leteći u mlaznoj struji te je stigao za 4 sata i 56 minuta, čak 80 minuta ranije.

Zaleđivanje zrakoplova može biti tihi ubojica. Krila zrakoplova mogu se iznenada zalediti čime prestaju njihova aerodinamička svojstva i zrakoplov više ne može letjeti, već naglo pada.

Zaleđivanje zrakoplova događa se zbog fizikalnih svojstava atmosfere – u njoj je moguće postojanje vode u obliku vodenih kapljica i na temperaturama ispod 0 °C. Međutim, problem je u tome što se takve kapljice pri dodiru s krutom tvari naglo lede.

Takva kruta tvar može biti zrakoplov, odnosno njegova krila i druge površine, ali i motor zrakoplova. U tom slučaju dolazi do zaleđivanja zrakoplova koje može biti izuzetno opasno. Moderni zrakoplovi imaju sustave za zaštitu od zaleđivanja, ali zaleđivanje još uvijek može biti prijetnja, naročito za manje zrakoplove. Meteorolozi danas prognoziraju zone zaleđivanja i takve informacije prosljeđuju svojim korisnicima.

Smicanje vjetra također je najopasnije prilikom slijetanja jer može uzrokovati naglo propadanje zrakoplova.

Nastaje u situacijama kada na različitim točkama, koje mogu biti i međusobno vrlo malo udaljene, puše vjetar različite brzine ili smjera. Smicanje vjetra može biti horizontalno ili, češće, vertikalno. U tim situacijama zrakoplov naglo mijenja aerodinamičke postavke leta pa se naglo propinje ili naglo propada. Ako je blizu tla prilikom slijetanja, to može biti fatalno.

Danas se smicanje vjetra prognozira, ali i detektira uređajima koji mogu biti u zrakoplovu ili na zemlji. Većina modernijih zrakoplova veće mase, za koje je smicanje vjetra naročito opasno, imaju uređaje za detekciju smicanja vjetra koji upozoravaju pilote na tu pojavu.

Kao i neke druge meteorološke pojave, planinski valovi mogu biti i korisni, ali i opasni za zrakoplovstvo.

Planinski, odnosno zavjetrinski valovi nastaju kada zrak prelazi preko neke prepreke, poput planine. Javljaju se iza planine u obliku silaznih i uzlaznih strujanja. Opasni su za male zrakoplove, balone, ultralake letjelice, zmajeve i parajedrilice.

U Hrvatskoj se najčešće pojavljuju u zavjetrini Dinarida uzrokovani jakim jugozapadnim vjetrom. Na Jadranu se mogu pojaviti za vrijeme bure.

Pojava planinskih valova može biti i vizualno popraćena oblakom u zavjetrini.

Planinski su valovi opasni jer silazna strujanja koja se javljaju u njima mogu otežati upravljanje zrakoplovom. No mogu biti i korisni jer se njihova uzlazna strujanja mogu koristiti za let i postizanje visine zrakoplova (jedrilica).

Let kroz oblake i maglu smatra se letom u uvjetima smanjene vidljivosti. Često je to, ustvari, let naslijepo pomoću navigacijskih uređaja. Danas je problem leta u uvjetima smanjene vidljivosti iz aspekta sigurnosti uglavnom riješen tehnologijom. Radi se o letu po pravilima instrumentalnog letenja kada se za sve faze leta koriste razni radionavigacijski uređaji pomoću kojih se zrakoplovom može upravljati i u uvjetima kada je vidljivost izuzetno loša i manja od 50 metara.

Naravno, da bi se takvi letovi mogli odvijati, moraju biti zadovoljeni svi sigurnosni uvjeti – treba postojati adekvatna radionavigacijska i ostala oprema na tlu i u zrakoplovu, a operativno osoblje koje sudjeluje u provedbi tog leta treba biti adekvatno obučeno.

Najveći je problem ipak magla na zračnim lukama koju meteorolozi redovno prognoziraju i tako upozoravaju na moguće probleme u odvijanju redovnog prometa. Ako nisu zadovoljeni svi uvjeti za siguran let, zračni promet može biti prekinut zbog magle. No i ako postoje uvjeti za siguran let, magla i dalje može uzrokovati značajne probleme. Naime, u uvjetima smanjene vidljivosti iz sigurnosnih se razloga povećavaju norme razdvajanja zrakoplova i time se smanjuju kapaciteti. To u jako zagušenom zračnom prostoru ili na velikoj zračnoj luci može uzrokovati znatne probleme, uglavnom u kašnjenjima zrakoplova.